Međunarodna trgovina pretpostavlja uvoz i izvoz koji se temelji na odnosu ponude i potražnje za određenim robama i uslugama nekih zemalja. Njihov odnos naziva se vanjskotrgovinskom bilancom, a dobije se kada se ukupan izvoz države umanji za iznos uvoza. Tako je bilanca pozitivna u situaciji kada je uvoz države manji od izvoza, a u obrnutom slučaju govorimo o negativnoj bilanci. Izvoz je stoga pokretač gospodarskog rasta.

Kakva je situacija s Republikom Hrvatskom? Izvoznička poduzeća zapošljavaju više od polovice svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a ta poduzeća imaju udio od samo petnaest posto od ukupnih registriranih poslovnih subjekata države. No ona očito nisu dovoljna da bi se postigao suficit, jer analizom razmjene roba u hrvatskoj vanjskoj trgovini, vrijednost izvoza manja je od vrijednosti uvoza. Uvoze se lijekovi, električna energija, automobili i ulja, a izvoze ponovno energija, lijekovi, ulja od nafte i benzin. Kod vanjskotrgovinske razmjene usluga, Hrvatska je u suficitu s primjetno većim izvozom od uvoza usluga. Suficitu u ovom području RH može zahvaliti sektorima turizma i prijevozničkih usluga. Udio turizma u bruto domaćem proizvodu (BDP-u) Hrvatske iznosi čak osamnaest posto. Stoga se teži razvoju izvoza usluga iz drugih područja, kao što je informatika.

Pretpostavku za uključivanje Hrvatske na međunarodno tržište omogućilo je članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji kojoj je pristupila u studenom 2000. godine. Do ulaska u Europsku uniju u srpnju 2013. , bila je i članicom CEFTA-e (Ugovor o slobodnoj trgovini Srednje Europe), a s zemljama koje su ostale njezinim članicama ostvaruje suficit.

Vrijednost uvoza RH u razmjeni robe uvelike premašuje vrijednost izvoza. Nedostatkom hrvatskih proizvoda najčešće se smatra niska dodana vrijednost u usporedbi s proizvodima razvijenijih zemalja, nedovoljno ili nepostojeće ulaganje u razvoj, istraživanja i tehnologiju. Najveću razmjenu robe Hrvatske ima s Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Italijom i Mađarskom. Ulazak u Europsku uniju ujedno je značio i prednost otvaranja ogromnoga tržišta i nedostatak ukidanja povlastica proizašlih iz CEFTA-inog članstva, kao i potrebe za prilagodbama propisanim uvjetima EU.