Međunarodna trgovina

Međunarodna trgovina omogućuje proširenje tržišta robe i usluga koje nam u suprotnom ne bi bilo dostupno. Osim toga, ona potiče konkurenciju i stoga pruža i bolje cijene krajnjem korisniku. Uvoz i izvoz zajedno čine osnovu međunarodne trgovine, gospodarske djelatnosti razmjene roba i usluga između zemalja. U prošlosti su vanjskotrgovinsko poslovanje države regulirale bilateralnim (dvostranim) sporazumima jedne s drugom, a visoke carine često su predstavljale najveće prepreke u međunarodnom trgovanju.

Od devetnaestog stoljeća Velika Britanija uvodi slobodnu trgovinu, političko- ekonomski koncept trgovine bez državne intervencije i protekcionizma. U ovom se tipu međunarodnog trgovanja isključuju mjere favoriziranja domaćih poduzetnika, carine, kvote i posebne dozvole kod razmjene usluga i robe, a omogućavaju slobodan protok kapitala i radne snage.

Okončanje Drugog svjetskog rata donijelo je sasvim nove pristupe u svim segmentima ljudskog postojanja, pa tako i u trgovini. Nakon dotada poznatih bilateralnih, dolazi do stvaranja multilateralnih ugovora za reguliranje trgovine između zemalja, pa tako nastaje GATT, ženevski Opći sporazum o carinama i trgovini. Nakon niza pokušaja tijekom desetljeća koja su uslijedila, napokon je od 1995. uspostavljena Svjetska trgovinska organizacija, skraćeno WTO. Ova međunarodna organizacija s impresivnom brojkom od 161 države članice (od kojih je jedna i Hrvatska) uspostavila je globalni sustav trgovine uslugama, robom i intelektualnim vlasništvom.

Uvoz i izvoz

Uvoz je kupovina roba i usluga koji su proizvedeni ili dolaze iz inozemstva. Razlozi uvoza leže u potražnji za određenim proizvodom kojeg ili nikako nema u ponudi domaćeg tržišta ili ga nema dovoljno ili je pak cjenovno povoljniji. Postoji izravan uvoz koji znači manje troškove, ali i veći rizik i neizravan uvoz preko vanjskotrgovinskog poduzeća kao posrednika koji već imaju iskustvo, mrežu dobavljača i potrebne dozvole. Pretpostavlja uključivanje carine i podložan je uvoznoj kvoti.

Izvoz je pojam suprotan od uvoza i odnosi se na prodaju usluga i roba stranim zemljama u kojima postoji potražnja za njima. Veći izvoz osigurava devizne rezerve, podiže konkurentnost zahvaljujući novim tehnologijama i educiranosti te znači veći BDP – bruto domaći proizvod,